Prošli tjedan smo Igor i ja bili na Krku. Kado Resort, koji smo uređivali prije tri godine, trebalo je osvježiti. Mnogo je stvari napravljeno od drva, klupe, stolovi, drvene terase, jarboli koji nose platna; sve je zahtijevalo brušenje, sitne popravke i lakiranje.Iako je održavanje nužno za svaki prostor, osobno nisam pobornik danas vrlo čestog uvjerenja da sve mora trajati gotovo vječno. Vruće cinčane ograde, terase od umjetnog drva sa 25 godina garancije, plastificirana krovna limarija... a ljudi takvim ritmom mijenjaju životne prostore i potrebe da mi se sva ta energija uložena u trajnost predmeta čini uzaludnom - da o modi i pomodnosti kao razlogu zašto se nešto ruši i prerađuje ni ne govorim. Svaka pocinčana ograda bit će srušena zbog promjene ukusa puno prije nego što će istrunuti.
Na gornjoj fotografiji su drvena vrata snimljena prije tri godine, kad su napravljena. Na donjoj fotografiji su snimljena danas. Ona su u odličnom stanju, svi spojevi drže, drvo je izvrsno. Samo su posivjela, i više ne izgledaju 'kao nova'. Ona, međutim, i nisu više nova; patina koja ih se primila je za mene kvaliteta više, a sivom bojom su se izvrsno uklopila u okoliš kamenih zidova i plavog bazena.
U skrivanju godina ima nečeg neiskrenog; uvijek su mi bili zanimljiviji ljudi koji se 'dobro drže' za svoje godine, nego oni koji se trude izgledati mlađima nego što jesu. Tako je i sa stvarima.
Vrata na gornjoj fotografiji napravio je prema mojim nacrtima stolar Miran Pešič iz Ljubljane.
